Doktorica u kući

  Kad par počne razgovarati o trudnoći, vrlo brzo se dogodi nešto gotovo nevidljivo. Fokus se pomakne – i ostane – na ženi. Ona počne pratiti ciklus. Ona razmišlja o prehrani. Ona čita, istražuje, mijenja navike. Ona se pita: što još mogu učiniti? A sve to često se događa i kad nitko nije rekao da je to njezina obaveza. Jednostavno je tako naučeno. Kao da je plodnost nešto što se „događa“ ženi, a partner je samo prisutan (kada je potrebno). Ali stvarnost je puno složenija. Kako je odgovornost tiho prešla na ženu? U medicini, ali i u društvu, reproduktivno zdravlje često se promatra kroz žensko tijelo. Ginekološki pregledi, ciklus, ovulacija, trudnoća – sve je vidljivo i mjerljivo. Muški dio priče često ostane u pozadini. Ne zato što nije važan, nego zato što se o njemu manje govori. U praksi to izgleda ovako: žena dolazi s pitanjima, sumnjama, brigama. Partner često dođe kasnije – ili uopće ne. I tu se već stvara neravnoteža. Ne samo biološka, nego i emocionalna....

  Kako sam na samom kraju specijalističkog usavršavanja, često razmišljam o svemu što sam do sada u svom formalnom obrazovanju, ali i u ovih 10 godina radnog iskustva prošla i naučila. Kad me netko pita što je najvrjednije što sam naučila kroz godine studija medicine i specijalizacije iz ginekologije i opstetricije, odgovor nije ono što većina očekuje. Nije to popis dijagnoza. Nisu protokoli. Nisu ni operativne vještine – iako su sve one važne. Najvrjednije što sam naučila je kako slušati ženu ispred sebe . I kako joj dati informacije, a ne oduzeti joj osjećaj da je aktivni sudionik brige o vlastitom zdravlju. To nije nešto što piše u udžbenicima. To se uči s vremenom, uz susrete koji te mijenjaju i uz primjer izvrsnih mentora kojih nema mnogo. Medicina me naučila kako funkcionira tijelo. Žene su me naučile kako funkcionira iskustvo. Formalno obrazovanje me naučilo anatomiju, fiziologiju, patologiju. Kako prepoznati komplikaciju. Kako reagirati kad nešto krene...

Porod kakav ti želiš: zašto želja nije isto što i očekivanje „ Želim prirodan porod. “ Rečenica puna nade. Ali i rečenica koja često nosi tihi strah: Što ako ne ispadne tako? Često razgovaram sa ženama koje nakon poroda kažu: „Imala sam intervencije koje nisam htjela, a nisam to znala reći. I osjećam se kao da sam podbacila.“ A nisu. Porod kakav ti želiš ne znači da ćeš imati kontrolu nad apsolutno svime. Znači da ćeš  razumjeti što se događa dok se događa i biti svjesno uključena u cijeli proces. Jedna žena mi je ispričala kako joj je tijekom poroda predložena intervencija. Nitko joj nije objasnio zašto, koje su alternative i što se događa ako pričeka. Nakon poroda ostao je osjećaj da joj je nešto „uzeto“. I tu nije jedini problem sama intervencija. Problem je i  nedostatak informiranosti . A, on ne kreće od poroda, već puno ranije u ambulantama tvog primarnog ginekologa i u trudničkoj ambulanti. Tamo je mjesto na kojem možeš i trebaš razjasniti sve što te zanima, što ti je d...

  Strah od poroda – zašto nastaje i kako si možeš pomoći Strah od poroda jedan je od najčešćih razloga zbog kojih se žene osjećaju preplavljeno u trudnoći. Ponekad je blag, ponekad vrlo izražen, a ponekad se javlja tek pred kraj trudnoće – bez jasnog razloga. Važno je znati: strah od poroda nije slabost . On je često znak da tijelo i um traže više informacija, sigurnosti i podrške. Zašto nastaje strah od poroda? Najčešći uzroci: nepoznavanje tijeka poroda tuđa negativna iskustva strah od boli strah od gubitka kontrole prethodno traumatično iskustvo Primjer iz prakse: Žena koja nikada prije nije razmišljala o porodu, u 34. tjednu odjednom počinje imati napade panike nakon što čuje „horor priče“ iz okoline. Nije problem u porodu – problem je u nedostatku provjerenih informacija . Uvijek naglašavam - TUĐA ISKUSTVA NISU TVOJA ISKUSTVA! Kako edukacija smanjuje strah? Kad razumiješ: što se događa u tijelu koje su normalne faze poroda koje su opcije ak...